Tokom evolucije svi metabilički prosesi su se razvijali uravnoteženo i sa kapacitetima koji su odgovarali okruzenju
Balans unosa glukoze i potrosnje zavisi od mišićne mase i vrste hrane - hrana sa malo glukoze održava vagu u balansu
Postoje dva glavna režima rada mišića
To je režim u kojem se u mitohondrijama vrši postepena oksidacija acetila. Kretanje malom brzinom i bez velikih opterećenja je režim u kojem provodimo većinu vremena. U tom režimu oksidacija acetila se vrši aerobnim putem Ako se u dužem vremenu koristi samo aerobni režim rada sa malim opterećenjima onda se organizam prilagodi tom stanju tako što smanjuje ukupnu mišićnu masu
Kada aerobni način oksidacije u mišičnoj ćeliji dostigne svoj maksimum aktivira se dopunski način dobijanja energije anaerobni tj. bez prisusva kiseonika.
To je režim kratkotrajnog i velikog opterećenja mišića. Ove je neka vrsta rezerve snage koja se koristi samo u ekstremnim slučajevima. Metabolizam acetila se tada ne odvija preko mitohondrija i mnogo je menje efikasan
Redovno ponavljanje tog režima je signal organizmu da je dostignuta maksimalna snaga postojećih mišića i da je potrebno povećati broj mišićnih ćelija
Taj signal se stvara samo ćelijama koje su izložene maksimalnom opterećenju. To koriste sportisti koji žele da razviju neku ciljnu grupu mišića. Ćelija u kojoj se ponavlja ovaj signal se dijeli na dvije i tako raste broj mišićnih ćelija