Grama fruktoze u 100 grama
Fruktozu u tečnom obliku u potpunosti 100% eliminisati
Umjereno - i ne svaki dan.
Voće sa niskim sadržajem fruktoze
Sadržaj po vrstama voca
Klikni na voce za vise informacija
Na donjoj slici je prikazan molekul šećera svima poznate u ukusne namirnice. Taj molekul se sastoji od dva labavo povezana molekula: glukoze i fruktoze. Ova molekula su veoma slična i imaju identičan hemijski sastav: 6CH12O6 tj 6 atoma ugljenika, 12 atoma vodonika i 6 atoma kiseonika. Razlikuju se samo u rasporedu atoma ugljenika glukoza ima 6-ugaoni oblik i a fruktoza 5-ugaoni.
Ova mala razlika u obliku molekula glukoze i fruktoze dovodi do ogromne razlike u načinu metabolizma. Glukozu prima svaka ćelija u našem organizmu i koristi je kao mali reezervoar goriva iz kojeg vuče energiju potrebnu za svoje funkcionisanje.
Medjutim sa fruktozom je sasvim druga situacija. Nju prima samo ćelija jetre koje je tretira kao toksin.
Na donjoj slici je prikaza metabolička putanja fruktoze kojeg smo unijeli u u organizam iz nekog zašećerenog napitka
Molekul šećera se u crijevima kida na odvojene molekule glukoze i fruktoze. Fruktoza ide u krvotok koji je isporuči na ulaz ćelije jetre koje imaju trensportere tj. male ulazne kapije za prijem fruktoze označeni plavom bojom
Po ulasku u ćeliju jetre odmah počinje proces razgradnje fruktoze. Brzinu prvog koraka razgradnje reguliše ili bolje rečeno trebalo bi da reguliše enzim koji se zove uricase i koji postoji samo u celijama jetre
Međutim tokom evolucije ljudske vrste prije 6 miliona godina na DNK kodu koji stvara uricase se pojavila slučajna mutacija koja prerano prekida stvaranje ovog enzima. To je dovelo do toga da je taj enzim kod ljudske vrste potpuno neaktivan i da nema nikakve regulacije brzine razgradnje fruktoze.
Na trećem koraku razgradnje fruktoze stvaraju se molekuli u kojima ima i atome fosfora kojih nema u molekulu fruktoze. Taj korak je označen crvenom elipsom. Pošto fosfora nema na početku procesa on se mora "ukrasti" od drugih molekula koji ga imaju i lako predaju. To je u ovom slućaju molekul ATP koji ima 3 atoma fosfora označeni žutom bojom na donjoj slici
Nakon što molekul ATP ostane bez sva tri atoma fosfora on postaje nestabilan i potpuno se raspada. To je veoma loše jer su ti molekuli jedini transporteri energije do mjesta potrošnje energije. Kada se on raspadne, ćelija mora da proizvede novi što je veoma dug proces.
Nagli pad broja ATP molekula u ćeliji jetre dovodi do pojave velike količine slobodnih radikala i do trajnog oštećenja mitohondrije - glavnog proizvodjača energije (opisano detaljno u stranici Mitohondria )
Glavna poruka ove duge priče je da konzumacija veće količine fruktoze posebno u tečnom obliku izaziva drastično smanjenje energetskog kapaciteta ćelije jetre što ima mnogo loših posljedica.
Na donjoj slici je prikazan kompletan proces razradnje fruktoze u ćeliji jetra.
Fruktoza se u celijama jetre pretvara u molekule masti. Molekuli masti se pakuju po tri komada u jedan molekul triglicerida koji su glavni rezervoari dugotrajne i velike rezerve enegije u masnim ćelijama.
Pogledaj stranicu Trigliceridi za detaljnije informacije o njima
Krajnja destinacija triglicerida su masne celije gdje mogu ostati decenijama bez ikakvih štetnih poslijedica. Međutim tu ima jedan problem - trigliceridi se rastvaraju u krvi.
Da bi trigliceridi kroz krvotok stigli neoštećeni do masne ćelije moraju se zapakovati u male vodo-nepropusne loptice od holesterola označene sa VLDL na donjoj slici,
Problem koji nasteje u slučaju nekontrolisane i veoma brze razgradnje fruktoze je što se u tim lopticama nalazi previše mnogo molekula triglicerida i loptice su previše velike i imaju malu gustinu. Kada takve "naduvane" loptice stignu u krvotok na mnogima od njih pukne opna od holesterola i trigliceridi se prospu u krvotok gdje im nije mjesto.
Ako nalaz krvi pokazuje povećane trigliceride to znači da je u predhodnom periodu jetra bila izloženja brojnim i jakim fruktoznim udarima
U poglavlju Kradja fosfora pomenuto je da se molekuli ATP potpuno raspadaju na početku procesa razgradnje fruktoze. Nusprodukt tog naglog raspadanja fruktoze je stvaranje velike količine mokraćne kiseline.
KRISTALIZOVANA MOKRAĆNA KISELINA IZGLEDA OVAKO
Velika koncentracija mokraćne kiseline stvara nerastvorljive kristale koji ne mogu da prođu kroz bubrege. Evolucija je taj problem riješila tako što je dodala još jedan metabolički korak u kome se mokraćna kiselina pretvara u tzv. alatoin koji je potpuno inertan, nema nikakvu funkciju lako je rastvorljiv i lako se izbacuje preko bubrega.
Na donjoj slici je prikazan molekul enzima uricase. To je protein koji je programiran u našem DNK. Otvor u sredini je tzv enzimatsko mjesto u kojem se odvija željena hemijska reakcija. To se dešava samo ako je ovaj molekul pravilnog oblika i sastava što kod nas nije slučaj
Sada je prikazan genetski kod tj. zapis u DNK molekulu
Mutacija se desila prije nekoliko miliona godina i pred sami kraj koda je pogrešno zapisan samo jedan znak i neplanirano se na tom mjestu pojavio se stop kodon UAA. Taj kodon nema odgovarajuću amino-kiselinu koja bi se nakačila na njega i tako se prekida lanac transkripcije DNK koda u protein
Ne treba misliti da je mokracna kiselina naš neprijatelj i da nam radi samo loše stvari. Evolucija nikada ne radi takve stvari. Mokraćna kiselina je jak anti-oksidant koga je evolucija iskoristla za eliminaciju hidrogen peroksida koji se neizbježno stvara kad god radi elektronski transportni lanac.
Mokraćna kiselina predstavlja "čistača" hidrogen peroksida unutar ćelije i tako nas štiti od mnogih bolesti prvenstveno kancera
Problem nastaje kada je ima previše
Uric acid is a potent antioxidant and can help protect cells from oxidative damage caused by hydrogen peroxide26. Studies show that uric acid activates antioxidant defenses in cells (such as erythrocytes) exposed to hydrogen peroxide, increasing levels of enzymes like superoxide dismutase and glutathione, and reducing reactive oxygen species Uric acid is a natural compound produced in the body as the end product of purine metabolism. While it is often discussed in the context of gout and kidney stones when present in excess, uric acid also plays a significant physiological role as an antioxidant. Hydrogen peroxide (H₂O₂) is a reactive oxygen species (ROS) produced naturally in cells during metabolic processes. While low levels of hydrogen peroxide are involved in cell signaling, excessive accumulation can lead to oxidative damage, harming proteins, lipids, and DNA. Uric acid can directly scavenge and neutralize hydrogen peroxide, thereby reducing its potential to cause oxidative injury. This protective effect helps maintain cellular integrity and function, especially in tissues exposed to high oxidative stress
tekst
tekst
tekst
tekst
tekst